Voda
Sve do 2004. godina na otoku Susku nije postojao vodovod, zbog čega je svaka kuća opremljena vlastitom podzemnom cisternom, u kojoj se skuplja kišnica. Zbog visoke cijene vode, kuće za odmor i danas u pravilu nisu spojene na vodovod, već vodu kupuju prema potrebi, te iz hidranta nadopunjuju postojeće cisterne.
Za razliku od turista, domaćima je cijena vode subvencionirana, te su mnogi izravno spojeni na vodovod.
Razlog za ovako visoku cijenu vode je činjenica da na Susku ne postoji izvor vode, već samo vodosprema, odnosno ogromni podzemni spremnik izgrađen na brdu iznad sela. Ova vodosprema se punila nekoliko puta u godini putem broda, koji je vodu dovozio sa Malog Lošinja.
Godine 2018. se u luci gradi desalinizacijska stanica, koja morsku vodu pretvara u slatku, te njome nadopunjuje vodospremu.
Hoće li gradnja desalinizacijske stanice smanjiti cijenu vode, ostaje za vidjeti!
Štednja vode
Ograničena dostupnost vode je na što su navikli svi koji redovito posjećuju otok. Kako bi osigurali da voda u cisterni bude dostatna za cijelo ljeto, primjenjuju se mjere štednje.
Te mjere uključuju reduciranje broja i dužine trajanja tuširanja na minimum, zatvaranje slavina da voda ne curi ako se u tom trenutku ne koristi (npr. kada peru zube), upotreba vodokotlića koji imaju mogućnost dvije razine ispiranja, zalijevanje wc-a vodom ostalom od pranja rublja i slično.
Interesantno je ljudima štednja vode uđe u dobru naviku, pa nastave tu praksu i kada se vrate na kontinent, gdje jeftine i lako dostupne vode ima u izobilju.
Odvodnja
Paralelno sa vodovodom na Susku se gradi i kanalizacija, te postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda.
Prije no što je kanalizacija bila izgrađena, uz svaku kuću je iskopana i septička jama, koja je bila jedini način rješavanja otpadnih voda prije izgradnje kanalizacije. No septičke jame su i dalje u funkciji, pri čemu kanalizacija služi za odvodnju viška otpadnih voda u slučaju kada se septička jama prepuni.
Na obali oko 300m zapadno od luke je sagrađena stanica za tretiranje otpadnih voda, koje se zatim putem podvodne cijevi odvode u dubinu dalje od otoka. Iz stanice za tretiranje vode se često znaju širiti neugodni mirisi, koji nošeni vjetrom znaju biti vraćeni nazad u mjesto.